lug po snijegu

KO PROCITA VO

Nije isto kockati u vidljivom i nevidljivom svijetu. U prvom, ljudi koji kockaju, nadaju se, gube i rijetko dobivaju. Moj kockarski podijum nalazi se u nevidljivom svijetu. Nije to neki polumrak, zadimljen i uzak kao u vidljivom svijetu. Nista svjetlije nije od tog prostora. Bijela boja tamo je sjenka,i vjerovali ili ne, to je tako vrag trazio.To je jedan od onih ekscentricni uslova za igru jedne zvijezde. Sudbina je zamaskirana. Tu je inkognito. Mislim da se radi o nastranoj dami, ali me to toliko i ne zanima. Najveca sila nas je pokrovitelj i mi pod tim okriljem igramo.

Sudbina dijeli karte. Vrag ih nestrpljivo uzima jednu po jednu i slaze. Zna da mu dolaze najbolje karte, ali to ga zbunjuje. Ne cini ga posebno sretnim. Uzimam ga ulogom redovno. On je koncentrisan na ulog na stolu, karte ga ne zanimaju. Sudbina zna sta mu se sprema i kao da vidim njezin smjesak pod maskom. Njoj nisam jasan ja. Oduzimam joj zadovoljstvo u igri sa mnom. Ne gledam karte koje dobijem.Igram na nevidjeno. Pitam se koliko je puta napravila neki skriveni gest, pokret tijela, lica, da mi da znak da su karte nepobjedive, da ih uzmem u ruke, pogledam i odigram pravu stvar. Mozda niti jednom.

Sta me nervira? Nervira me kada me vrag pozuruje. Malo fali da dodje do incidenta. Lupka prstima po stolu, pravi neke skladne ritmove. Svidjaju mi se i pitam se kako mu to uspjeva. Kada ne igramo, cesto pokusavam da napravim nesto slicno. Ni blizu kao sto on cini. Zato budem nervozan, a to nije dobro za kockara. Da mu zaustavim ritam, ja bacam svoju kartu, da on igra sljedeci.

Na nasem stolu ne nalazi se novac, niti dokazi o posjedu nekretnine...ni dusa nije ulog bez obzira sto je vrag za stolom. Laz je da vrag uzima dusu. Njega zanima zivot, tijelo i kako sam kaze, omalovazavajucim tonom...biciklo duse, da ga uzjase, da se voza...voza.Debil

Ulazem ljude. Ulazem tudje zivote. Ulazem svoj zivot. Sto je vise zivota na stolu, imam vecu sansu da dobijem. Sto su mi zivoti drazi, vrag izmice stolicu na kojoj sjedi...bjezi da nadje mraka u najsvjetlijoj prostoriji...da place, da ga ne vidimo. Zao mu mene. U sudbini budi poriv da mu kaze da je picka, jer je dama.Tako sam shvatio da vrag i sudbina imaju nesto. Ljudski bi znao reci sta. U ocima mu vidim pitanje. Pita me, jesam li siguran u ono sto ulazem? Kao ti u sudbinu, to sam mu odgovorio. A on se opet rasplaka. 

Jecajuci vrag otvori svoje karte. Nepobjedive. Kao otrovne pauke uze sve ono dobrih zivota sa stola. Ne zna sta ce sa njima. Ne trebaju mu takvi. Nudi zamjenu za neke...njemu bolje, prakticnije. Kaze da su mu ovi bolesni i da ce se zaraziti sa njima. Prekidam ga u kuknjavi i nudim mu zivot svoj. Osjetim miris sudbine, zenski miris. Cujem je kako dise, kako me zeli, i isti cas mrzi.

Nista od toga. Nece zivot moj. Nece, jer...kasnije ce to negdje napisati...ne bi imao skim da igra ovako emotivno

Ona ce otici. Otici ce zauvijek. Naci ce srodnu dusu, izgleda kakvog ni sanjala nije. Bit ce zadovoljena i voljena. Uzivat ce sretna i zahvaljivati se Bogu na daru ljubavnom.Prestat ce da pusi. Konacno pocet ce mirna da zivi istinskim zivotom, zivotom bez stida i srama. Zivotom u kome nije kriva.

O tome mislim dok se ljubimo. Nemam ljutnju, niti osjecam strah, a niti potrebu da promjenim viziju. Osjecaj tup kao u sat stare udovice nakon sedativa, kojeg dozivljavam kao dar, i koji mi poljupce cini poljupcima. I ljubim, i ljubit cu...dok ne ode.

I neka ostane ovako, peta vertikala na cetiri horizontale...

Kao djecak, trenirao sam...malo trenirao streljastvo. Na testu za dalji nastavak treniranja, ko ostaje a ko otpada, dobio sam nekoliko diabola, metu i naravno, vazdusnu pusku. Poslije gadjanja, morali smo donjeti svoje mete na uvid kod trenera. Svi su imali sve pogodke u krugovima mete...neki u samom centru, crnoj tacki. Moja meta nije imala niti jedan pogodak u bilo koji krug. Moja meta nije imala cosak. Prosao sam, iako sam pomisljao da odem sam i prije nego sto pokazem metu. Valjda bilo do puske.

Nikada nisam sazreo. Nikada nisam odrastao. To su bili svi drugi, znani i ne znani, ali to nikada nisam bio ja. Zbog samih identicni problema u zivotu, morao sam...ili da naglo odrastam, ili da odglumim to odrastanje davno prevazidjeno. Poprimio sam izgled nekog odraslog covjeka koji je nekada zivio i davno umro i kojeg se niko vise i ne sjeca. Pustio sam brkove, bradu, a ten sam dotjerivao raznim toksinima. Izgled ne cini covjeka covjekom, pa sam se razocarao nakon moga truda u oponasanju. Razocarenje me povelo u ne povjerenje, ne povjerenje u raskol sa ljudima, svim onim zrelim ljudima koji su gledali najduzu tudju ulogu u njihovim zivotima. Ne znam i ne umijem biti kao oni. Neke je to pogodilo..to saznanje o meni. Neki su srali i pricali da su to oduvijek znali, a najvise su me slusali. Zene...njih sam uglavnom lako gubio. Imao bi jednu, ili jednu plus jednu..ubrzo niti jednu. Mucile su se da od mene naprave covjeka. Trgale su se zbunjene sta da cine samnom. Pristajao sam im na muku time sto sam uzivao u tome...bas onako nezrelo. Kikot iz mene bi navirao,a ja se borio sa njim i nekako bi uspio da ga zatomim u sebi, onaj kikot djeciji kojim se dijete zabavlja i koji ubitacno djeluje na nerve odraslih. Kada mi se nesto pocelo desavati vise i jace u vezi sa nekom zenom, ja bi se potrudio da budem ozbiljan. Ali...ni sam ne znam kako...one primjete, otkriju da se ja trudim, trudim na silu...i izgubim ih. Tada, opet pocne da navire isti kikot u meni...valjda od dragosti sto sam ja opet ja. I prije nego sto odu, bude mi smijesno kada govore da se kaju sto su me ikada i upoznale, i kada i ako placu...meni ih ne bude nimalo zao. Dodje mi da ih imitaram tada i da pravim svoje lice kao njihovo, ali znam da su u svijetu odraslih to teski trenuci po njih, pa ozbiljan cekam da prestanu.

U nekom konacnom oduzimanju, sabiranju, pa i sudu...kada bi svi ljudi koje znam, zene koje sam znao i koje cu znati, dobili vazdusnu pusku, metu i nekoliko diabola...ja bi zamolio Boga da mi u ruke dodje ona puska sa pocetka. 

Bezbroj puta, trcala je, bjezala naga nepoznatim i poznatim ulicama. Goniocima na dohvat ruke, uvijek je uspjevala da umakne. Bog zna koliko puta ga je molila da joj pomogne, jos samo sad, i sad, i sad....

Bludnica...govorili su oni koji bi je zeljeli uhvatiti. Prepoznali bi je i odjevenu i raskosnu. Postala je muska opsesija. Njih nekolicina, odlucili bi da joj na neki nacin oduzmu zivot, jer...ona je oduzela njima njihov. Nemocni da joj naude, umoreni i ocajni, poceli bi tiho da jecaju, pa bucno placu, a onda da se onako muski grle, dodiruju...ljube. Bog svemoguci, podari im ljubav.

On je sapirala svoje tijelo, mirisala pazuh mentom. Odmarala je svoju dusu uznemirenu, nikada smirenu. Sa posljednjom osusenom kapi vode na njenom tijelu...dusa bi izronila i progovorila...Molim te Boze, jos jednom, jos jednom...jednom... Bog joj pokaza put...novu stazu po kojoj ce da bjezi.

Ovaj put su je uhvatili. Okruzena bijesnim muskarcima, znala je sta je ceka. Sve i jedan u ruci je imao kamen ili dva. Pokrivala je svoje gole grudi, skupljala noge izgledom jada, i dok je to cinila, primjetila je da su muskarci bjesniji. Boze pomozi mi...Boze pomozi mi...kamenovat ce me ovi muskarci...muskarci...muskarci....

Muskarci!-pomislila je.- Muskarci?- pitala se, a onda kao obasjana nekim jacim suncem, ukloni ruke sa svojih grudi, isturi svoje noge, uspravna pokaza svu svoju ljepotu. - Hajde...neka baci prvi ko nije grijesio!!- rece razularenoj masi muskaraca. Hajde!!- sirila je svoje ruke, nudila svoje grudi nasmijana. Tajac. Muskarci spustise ruke ka zemlji, zgledajuci onoga do sebe da li cini isto, ili ce da baci. Svi su cinili isto. Prepoznase milost onoga do sebe, osjetise dobrotu, probudise se emocije...Bog im podari ljubav.

Ona je uzivala u prizoru. Vrtila se u krug, zahvaljujuci Bogu, pobjedom. Njenu vrtnju prekinuo je precizno bacen kamen. Pogodio je u glavu..direktno i oborio na zemlju. Muskarci uzdahnuse, i mahinalno jedan drugog stisnuse za misicu. Neki ciknuse. Poluonesvjescena i krvave glave, pokusala je da ustane. Kroz krv i maglu ocnu...vidjela je jednog muskarca koji joj je prisao, odigao sa zemlje i proveo noseci kroz muskarce, razbijajuci zauvjek taj krug bludnice, gonioca, muskaraca....

Jedna zena za uspomenu cuva jedan kamen. Poklonio joj ga je njen muskarac. Kaze da je taj kamen, drugi kamen

Pisati o zenama, to je bar lako. Pisati o zeni, to je nemoguce...skoro nemoguce, ipak...

Sjedimo jedan nasuprot drugog. Ocni misic mi poigrava, lijevoga oka, dok ga gledam. Umoran sam. Nista upamtio nisam od onoga sto mi je tu noc, ili dan..ili dan i noc govorio. On je pisac, proslavljeni pisac opusa o zenama. Zivi vec stotine i kusur godina.

Predlozio mi je da prosetamo njegovim vremenom. Pristao sam cisto da mi oko prestane poigravati. On je velicna svakog svoga vremena u kojem je zivio. Zene su te koje ozarene zele biti u njegovom prisustvu. One nose sa sobom spise i hartije njegovih rijeci, recitiraju ih, ili ih sa uzdahom citaju u sebi po ko zna koji put. Te rijeci citaju se stomakom, culima i otvorima zenskim, umom se prepoznaju kod rijetkih muskaraca.

Setali smo nekakvom pijacom na kojoj se prodaje koziji sir mirisa jakog. Sa svakom djevojkom koja po nuzdi prodaje svoje sireve, srdacno se ispricao, a onda se okrenuo meni i sapcuci rekao...Gledaj im lica dok ja razgovaram, tako ces prepoznati djevicu, jer...ipak, ovo je vrijeme raznih opaki bolesti kojima lijeka nema, a svaka druga djevojka, ovde prisutna je ima. Djevica se rumeni u licu, stisce usne...zatvara se na pola otvorena. Instikt, instikt!! On je poslije napisao mnogo ljubavnih prica o djevicama, opravdavao svako gubljene nevinosti u korist ljubavi...i bio je jako citan u tom vremenu.

Obilazili smo bordele vremena u kojem su zene bile sve, osim zene. On je tada bio mladic, dosta mladji od mene. Nudio je ljubav svakoj po godinama dosta starijoj zeni od njega...i od mene. Nudio u zamjenu da ona prestane da radi, to sto radi..jer novac su imale. Jednostavno uzivale su u svome poslu, a mladicu poput njega, pomagale sirokogrudno. Nekada bi pomogle i meni. Sada kada je ostario, sjeca se tog vremena i kaze...Ima one stvari..zenske..ali nema muske. To mladici imaju, a starije dame to znaju. Tuzan povede me kroz vrijeme u kojem nismo bili. A kao svjedok tog vremena, napisao je mnogo knjiga o tim i takvim ljubavima, gdje ljubav i sex ne poznaju dob ni vrijeme. Mnogi su ga kritikovali, ali nikada zene. Morali smo zurno da napustimo to vrijeme...nije bilo lako udovoljavati i braniti se.

Umoran, nekada...pisao bi poeziju. Njegova poezija je kodirana, puna sjecanja i snova. U strofama su noge nage, zenske...ruke jake muske...jecaj i violina..vino i opijenost, pa opet noge, zenske...ruke jake muske. I sa pjesmama bio je uspjesan. Zenske gace su to trpile, potapane i nagrizene.

Umro je..i svi su znali da je on umro. Ostao je nedorecen. Za zene poput najljepseg orgazma koji nestane da se nikada vise ne ponovi...cisto da im bude jasno da tako sta postoji, i da je na njima da ga traze. Umro je, a ja znam pravu istinu....

Prije nego li je umro, odveo me je svojoj kuci. Bio sam iznenadjen kada sam u toj kuci vidio zenu koja mu je skinula kaput, upitala se samnom, i postavila nam stol za rucak.  Pricali su o nekim zivotnim, bitnim i manje bitnim stvarima. Poslije su otisli u dnevni boravak i gledali tv...smijali su se nekom filmu..pili su kafu. Uopste, niko nije obracao paznju na mene. Bilo mi je neugodno, ali sto sam vise bio tu..u njegovom domu, teze mi je bilo otici. U noci su vodili ljubav. Ona se zalila na umor i kosti, a on bi cinio sve da joj bude bolje i da pretvori nju u zenu zeljnu njega. Uspio je. Ona je bila cas nevina, cas kurva naivna i prosta..a poslije zadovoljna starija dama, zadovoljna sa onim sto ima. Pjevali su zajedno dok su u kupatilu boravili. Sutradan je umro.

Odlucio sam da ga zaboravim. On je dobra varalica. Varalica Zena. On nikada nije pisao o zenama..on je pisao o Zeni